Povodom Dana škole direktorica se obratila prisutnima, čestitala godišnjicu, te je iskoristila ovu priliku da se emotivnim riječima oprosti od kolektiva, jer odlazi sa funkcije. U nastavku u cjelosti prenosimo govor direktorice:
Poštovane kolegice i kolege, dragi učenici, roditelji i prijatelji naše škole, u ime škole i svoje lično ime zadovoljstvo mi je da vas pozdravim i poželim dobrodošlicu na proslavu 74. godišnjice naše Škole, u kojoj ispraćamo jubilarnu 70.generaciju maturanata, a kojoj ovom prilikom čestitam skoro okončanje školovanja.
Nakon nebrojeno puno govora i obraćanja danas stojim pred vama i obraćam vas se s posebno pomiješanim emocijama – tuge, sjete, zahvalnosti i ponosa.
Dan škole je uvijek bio prilika da slavimo uspjehe, postignuća i sve ono što nas čini posebnima kao školu, ali za mene ovaj dan ima posebno značenje — jer se opraštam od ove škole i vas i uskoro odlazim.
Jako je teško naći prave riječi i iskreno nikada mi teže nije bilo napisati govor. Do sad sam uvijek imala neku aktuelnu ideju vodilju oko koje su riječi prosto plele…. preseljenje, uspjeh, odgoj, obrazovanje….. ali oproštaj!? Ta riječ, bar koliko sam se ja mogla sjetiti, nikada nije praćena radošću, možda sjetom, žalom, ali tugom svakako pa i nije čudo da u posljednje vrijeme stalno citiram najdražeg pisaca koji kaže; Praznina koju ostavljaju oni koji odu ne popunjava se vremenom; vrijeme samo nauči čovjeka kako da hoda oko te provalije.
Iako teško pronalazim riječi moram priznati da je biti dio ovog kolektiva zaista bila čast. Punih 19 godina provela sam u ovoj školi, ne samo kao direktor, već kao neko ko je zajedno s vama svakodnevno živjela radosti uspjeha ove škole, izazove koje smo savladavali ali trenutke koji su nas učinili strpljivima i jačima.
Kada sam prije mnogo, tačnije 10 godina preuzela ovu časnu dužnost od svoje prethodnice, profesorice Aide Šehić nisam ni slutila da će mi ova škola postati druga kuća, zbog odgovornosti i zahtjevnosti ovog posla često i prva. Doduše u različitim zgradama, ali dom ne čini samo hodnik, kancelarija ni učionica, nego svaka suza i osmijeh učenika, svaki razgovor, radost, tuga i priče kolega koji su se utkali duboko u moje srce, ali i svaki engram mozga.
Zbog toga poštovane kolegice i kolege, velika vam hvala na strpljenju , nesebičnom i predanom radu, a vama dragi učenici od srca želim sve uspjehe ovog svijeta, jer na kraju krajeva vi ste razlog zbog kojeg ova škola postoji. Nadam se da ćete nastaviti vjerovati u sebe, koračati hrabro i nikada ne zaboraviti znanja i vrijednosti koje ste naučili u ovoj školi. Vašim cijenjenim roditeljima zahvaljujem na ukazanom povjerenju i podršci koja je bila temelj izgradnje sigurnog i motivišućeg okruženja u kojem smo svi zajedno proživljavali i lijepe i one malo manje lijepe trenutke, a sve u cilju zaštite i odgoja i obrazovanja vas, naše djece u njihovoj drugoj kuci.
Na kraju za meni ovaj oproštaj jeste tužan, ali sam i ponosna na sve što sam postigla i sve što smo zajedno postigli, na na trud koji je uvijek vodio u savladavanje i ostvarenje nemogućeg.
Mirne savjesti ostavljam iza sebe rukovođenje školom nekim novim mlađim snagama, s dubokim uvjerenjem da će s istom predanošću i ljubavlju prema učenicima, kolegama i školi nastaviti tamo gdje sam ja stala.
I zbog toga znam da će ova škola, kao i do sada, uspjeti savladati sve izazove i nastaviti rasti, razvijati se i biti mjesto razumijevanja, podrške, znanja ali i prijateljstva za sve koji u njoj pronalaze puno više od radnog mjesta.
Ostanite mi živi, zdravi, radosni i spremni na nove pobjede u budućim, nadam se mnogobrojnim, školskim godinama koje su pred vama.
Od srca vam zahvaljujem na svemu i želim nam sretan 74. rođendan škole!
Mehridžana Alibašić, direktorica škole 01.03.2016-03.05.2026.godine
